„Predsedniče, želimo prvo da vam se, svi mi studenti koji želimo da učimo iz Pionirskog parka, želimo najiskrenije da vam se zahvalimo što ste uhvatili vremena i došli večeras da nas saslušate ovde, primili i želimo iskreno da vam kažemo svaka vam čast. Jer niko u ovoj zemlji, do sada, počevši od rektora do dekana, svima smo pisali, poštovani predsedniče, ali jedino se javio nenadležan. I mi dolazimo u situaciju da nas prima predsednik Republike, a rektori i dekani ne samo da kažu nećemo da vas primimo, nego ćute, prave se da ne postojimo. Mi kao da smo studenti drugog reda, izvinjavam se ukoliko nismo i sada možda ispoštovali što se tiče odeće, da smo prikladno obučeni, možda znamo da bi trebalo da se prikladnije obučemo i izvinjavamo se na to“
“Voleo bih da vas u junskom roku vidim ujedinjene” – U vašim godinama isto sam radio što i vi, a danas sam predsednik koji je najduže na vlasti i najviše pobeđivao. Ja sam hteo da učim na fakultetu, kad su svi otišli, jedini sam ostao da polažem ispit. Nama su potrebni i ovi drugi studenti i važno…