IzvodPo principu „ako prođe, prođe“, vlast pokušava da pretnjama otkazima i disciplinskim postupcima odvrati od podrške protestima sve one kojima je nemoćna da zaista naudi. A u okolnostima opšte solidarnosti, zastrašivanje polako postaje jedini alat na raspolaganju Uzaludno je SNS obasipao počastima i…
„Koleginica i ja koje smo uz studente, ostavljene smo na vetrometini bez reči podrške ostalih. Čast i poštenje nemaju cenu, nisu vredni nikakvih novaca i savijanja pred drugima“
„Ono što je naše iskustvo pre svega sa prosvetnim radnicima je da se uglavnom radi o pretnjama i zastrašivanju nekim potencijalnim ishodom sa ciljem da ljude odvrate od toga što rade. Recimo, da direktori škola zahtevaju od nastavnika da se pojedinačno izjašnjavaju i potpisuju iako su već dostavili odluku o obustavi ili da se roditelji izjašnjavaju zašto im dete ne ide u školu, mimo uobičajene procedure pravdanja časova. Isto je i u slučaju kada je Ministarstvo prosvete slalo direktorima da moraju da pokreću disciplinske postupke, s obzirom na to da nemamo informaciju da su pokrenuti. Dakle, sve je ostalo i dalje na nekakvim pretnjama, jer je zaštitni znak čitave ove situacije međusobna solidarnost. Kada postoji solidarnost između nastavnika, roditelja i učenika onda je teško sve njih zajedno zastrašiti“