IzvodOptužba Mila Đukanovića da zvanični Beograd u regionu sprovodi politiku velikodržavnog, odnosno velikosrpskog nacionalizma, ugrožavajući druge zemlje, kao i mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu, pokazuje do koje je mere crnogorski predsednik opterećen Srbijom i koliko mu smetaju njeni uspesi…
„Da nije optužnica za šverc cigareta i čestih promena nacija i opredeljenja, Đukanovića bismo pamtili po prenemaganju i kuknjavi. Nema njegove izjave da ne zakuka na Srbiju i nema prilike da se ne prenemaže kako ga ruši Srbija, pa srpska crkva, a posebno Aleksandar Vučić. Opsesiju Vučićem Đukanović bi mogao da leči kada već ne može da je sakrije“
„Đukanović je zabio nož u leđa Srbiji priznanjem tzv. Kosova, napadao je SPC, proterivao iz udžbenika ćirilicu i srpske pisce, hapsio sveštenike i sprečavao zapošljavanje Srba u javnim institucijama. S druge strane, Srbija i njen predsednik Aleksandar Vučić vode mudru i opreznu, ali doslednu i nepokolebljivu politiku zaštite interesa Srbije i srpskog naroda u regionu. Niko, pa ni Đukanović, ne može da srpskom državnom rukovodstvu oduzme legitimno pravo da jača Srbiju i štiti Srbe, ma gde oni živeli“
„Đukanović ne vidi da je prošao rok trajanja njegove vladavine i da nikoga u međunarodnoj zajednici ne interesuju njegove poruke. Ono zbog čega su ga držali na vlasti i slobodi on im je obavio. Jedino za šta će im sada biti potreban jeste da se na njegovom primeru dokaže funkcionisanje pravne države i da niko nije iznad zakona“
„Đukanović ne može da podnese što je Srbija sada lider regiona u borbi protiv pandemije, u vakcinaciji, obnovi zdravstva, ekonomskom rastu, novim investicijama i podršci privredi i građanima“