IzvodPovodom najradosnijeg hrišćanskog praznika Vaskrsa, upućujem iskrene čestitke Njegovom visokopreosveštenstvu arhiepiskopu cetinjskom i mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju, episkopima, sveštenstvu, monaštvu, kao i svim građankama i građanima pravoslavne vjeroispovijesti, saopštio je…
„Neka svjetlost Vaskrsa obasja sve domove, donese nadu, snagu i duhovno ukrepljenje svakom čovjeku, i bude putokaz ka miru i slozi među ljudima. Praznik da nas podsjeti na neprolazne vrijednosti vjere, nade i ljubavi, koje nas kao narod održavaju i uzdižu kroz sva vremena“
„Svi naši porazi i pobjede u ovom svijetu ne mogu se mjeriti sa istinom da je Hristos vaskrsao, pobijedio smrt i mrtvima u grobovima darovao život. Tu istinu pronosi već više od osam vjekova na ovom prostoru naša pomjesna Crkva, počev od Svetog Save pa do današnjih arhijereja na njegovom tronu i tronovima naših drevnih eparhija“
„Poštovane građanke i građani, upućujem Vam srdačne čestitke povodom Vaskrsa. Neka ovaj veliki praznik donese mir, radost i nadu u vaše domove, podsjećajući nas na univerzalne vrijednosti praštanja, solidarnosti i međusobnog uvažavanja. Praznici su vrijeme u kojem se dodatno potvrđuje značaj zajedničkog života, poštovanja različitosti i očuvanja multietničkog sklada koji predstavlja temelj Crne Gore. Čuvajući ove vrijednosti, uvjeren sam da ćemo nastaviti da gradimo društvo u kojem vladaju razumijevanje, tolerancija i međusobno povjerenje, na dobro svih naših građana“
„A samo je potrebno da se okačimo na krst. Mnogi će reći da mi nijesmo bogovi, ni sveci, i da nije nužno dokazivati vjeru i vrlinu kao što su to oni radili. I vjerovatno su u pravu, a je li onda pošteno skrivati se iza Hrista svaki put kad više nemamo iza koga da se skrijemo? Ili je sasvim dovoljno poslati cirkularnu poruku ujutru, po mogućnosti rimovanu, obavezno ćirilicom, na kojoj se nalazi sin Božiji, u pozadini nebeska svjetlost koju prelamaju nijanse trobojke. I tako do sljedećeg Vaskrsa ili Božića, a hoćemo li te ljude iz telefonskog imenika uopšte vidjeti do tada, nije važno, jer mi ćemo kao Andrej pokupiti ribu i otići kućama, a Hrist će nastaviti da hoda po vodi i spašava izgubljene duše. Samo da ne ispadne da nas je bilo strah od spasenja“